Međunarodni praznik rada obilježava se svake godine na prvi dan petog mjeseca, samim tim u našem narodu ovaj praznik je poznat pod nazivom Prvi maj. Zašto baš Prvi maj? 1886. godine u Chicagu dana 01. Maja/svibnja održani su prosvjedi u kojima je poginulo više radnika, a osmero ih je osuđeno na smrt. Tog dana 40.000 radnika izašlo je na ulice tražeći svoja prava u vidu tri osmice, 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervencijom ubila 6, a ranila preko 50 radnika. U spomen na to krvoproliće od 1890. Se taj datum počinje obilježavati kao „Međunarodni dan opće solidarnosti radništva“.
-Prikaz masovnih prosvjeda radnika na ulicama Chicaga održanim 01.05. 1889. godine
Kao simbol bunta protiv događaja u Chicagu te kao simbol Prvog maja odabran je crveni karanfil.
Neka ova jarka crvena boja predivnog karanfila probudi u nama svijest da na prvi maj ne slavimo samo jedan dan godišnje kad ništa s pravom ne radimo osim izleta i roštiljade. Ne! Na taj datum bi se trebali prisjetit da se još uvijek kao i tad, davne 1889. Vodi borba za radnička ali samim tim i osnovna ljudska prava. Brzo smo mi zaboravili da se tad, a u pojedinim zemljama i danas zlorabi sloboda i prava djece te se koriste kao robovi i prisilno gone na rad. Muškarci kao i žene bore se i dalje za svoja prava na rad. Zaboravili smo da „ tri osmice“ nisu samo fraza nego i činjenica da se to pravo osporavalo, a vrlo često se i dan danas osporava. Zaboravili smo! Prvi maj međunarodni praznik rada trebao bi i ima puno veće značenje nego što ga mi danas doživljavamo. Prvi maj treba biti dan kada slavimo sva ljudska prava i prava radnika i taj datum treba biti podsjetnik da se za ta prava trebamo boriti i da ih trebamo čuvati. Smisao ovog dana nije u izletu i roštiljanju već u pravima za kojima su mnogi vapili, za koja su se mnogi borili da bi ih mi danas imali, a mi, mi ne smijemo zaboraviti njihovu žrtvu i žrtvu svih onih što i danas za tim pravima vape.
SVIM UPOSLENICIMA SREDNJE STRUČNE ŠKOLE BUGOJNO TE SVIM RADNICIMA ŽELIM SRETAN MEĐUNARODNI DAN PRAVA RADNIKA.
Luka Dadić IV.B
