Obitelj
Već od malih nogu svi pođemo maštati o budućnosti.
Svatko od nas ima težnju da ostvari nešto u životu.
Mah, ponekad mašta čini svašta pa ni tri života ne bi bila dovoljna za ostvariti sve želje.
No ono što je kod većine glavni cilj u životu za ostvarit naziva se obitelj.
Obitelj je teško opisati.
Obitelj je sidro svakom čovjeku. I kao što brod treba sidro da bi se osigurao u nevremenu i
divljim vodama, da bi se smirio i pristao u luci, tako i čovjek treba obitelj da mu bude mjesto
gdje će se vraćati i usidriti, gdje će nalaziti mirnu luku.
Obitelj je početak. Početak svega svijeta.
Bog je na kraju svoga stvaranja neba i zemlje stvorio obitelj da bi ona nastavila stvarati
svijet.
Opisano u Bibliji: “I reče Jahve, Bog: Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć
da bude kao što je on … Bog pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno
rebro … od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve ženu pa je dovede čovjeku … I
blagoslovi ih Bog i reče im: plodite se i množite i napunite zemlju.” (Post 1,28, i 2,18.21.22)
Obitelj je mjesto na čijim temeljima odrastamo.
Temelje obitelji često ne shvaćamo potpuno.
Kakvi su temelji obitelji? To su temelji života.
Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete stoga nastoji te temelje učvrstiti tako jako da ih ni
najveće oluje ne mogu uništiti. Svaki put u tome i uspiju. Oluje koje se obrušavaju na temelje
obitelji nisu rijetka pojava. Znaju one napraviti i štetu. Ali obitelj je uvijek jača i kao u svakoj
bajci na kraju dobro uvijek pobjedi zlo. Obitelj je ostvarena bajka.
Vrhunac Božijeg stvaranja je čovjek, a vrhunac čovjekovog stvaranja trebala bi i mora biti
OBITELJ. Ne, vrhunac čovjekovog stvaranja nije neko novo otkriče tehnologije, znanosti,
medicine i slično. To ne smije biti najveće postignuće nekog pojedinca ili ljudskog roda.
Obitelj je ta bez koje ništa ne bi bilo moguće. I najveći umovi koji su zaslužni za život kakav
danas poznajemo imali su obitelj rodili su se u obitelji i da nije bilo obitelji sigurno ne bi bilo ni
Tesle niti Einsteina. Obitelj je početak svega. Kad čovjek osnuje obitelj vjerojatno još nije ni
svjestan da je posadio sjeme koje brzo niče i pušta svoje korijenje duboko u zemlju.
Obiteljsko stablo koje se rodi iz tog sjemena ne prestaje rasti i širiti grane. Sve te grane
imaju jedno zajedničko. Imaju isti korijen. Sve te grane dat će sjeme iz kojeg će niknuti novo
drvo sa jakim korijenjem. To je obitelj koju je Bog stvorio preko Adama i Eve i još uvijek se
stvara i širi.
Moramo biti svjesni da smo svi ista obitelj, tako se ponašati i odnositi prema drugima. Bez
obzira što smo razgranati i svaka grana raste u drugom smjeru ne smijemo zaboraviti da
imamo zajedničko korijenje.
Sretan 15. svibanj, Međunarodni dan obitelji svima.
Luka Dadić, III-b
< Porodica,naša sigurnost >
Porodica je osnova,stub i temelj za rast i razvoj svake osobe. Tih par ljudi čine splet sigurnosti, utočišta i bezuslovne ljubavi. Jedino tu možemo pronaći topao zagrljaj,utješnu riječ i pokoju kritiku koju ne moramo uvijek shvatiti kao zlonamjernu.
Dok smo mali,sve je u redu.Mama nas odvede u vrtić kasnije i u školu. Najveća nam je briga što drug iz klupe ima crvenu olovku,a mi neku tamo zelenu ili plavu. Za sve brinu roditelji i nama je super. Odjednom,dođe pubertet,neželjeni gost,ali mora doći,svima dolazi. Odjednom, ničim izazvano počinju da nas nerviraju brat ili sestra,makar oni ništa ne uradili. Pomislimo da smo najpametniji,ponekad zalupimo vrata ispred roditelja,a oni se nasmiju i usebi prošapuću, utješno “Pubertet,proći će”. Nisu rijetki slučajevi da nas nitko ne razumije, da noć dočekamo obliveni suzama sa slušalicama u ušima,da izbjegavamo porodični ručak ili zajednička putovanja. A roditelji to tolerišu, oni nas razumiju, i puste da prođe. Već u srednjoj školi se drastično mjenjamo, a i roditelji zajedno s nama. Već tada nam počinju vjerovati da nećemo napraviti neki belaj ako ostanemo do ponoći u provodu. Možda tada prvi put zapalimo cigaretu iz nekog bjesa,ili zbog “raje”,a oni to lukavo prešućuju. Počinjemo se stiditi svih onih “pametnih postupaka” u toku puberteta koji su sada samo smješni. Više nas ne ljute brat i sestra,sada smo sretni što imamo bezuslovne prijatelje. Više ne tjeramo jedni druge iz sobe, nego se često grlimo,idemo prošetati,gledamo neki film,uglavnom,sada pokazujemo koliko se volimo. Počinjemo zrelo razmišljati,planirati budućnost,a roditelji su tu da našu odluku samo odobre i pokrenu nas. Prvi put sjedam za volan, a jedan od roditelja je ponovno tu,da ne skrenem sa puta. I kada krenem na neko samostalno putovanje na par dana, roditelji pakiraju moj kofer kao da sam malo dijete. “Ovo da ne budeš gladna,ovo da ti nije hladno”. Nikada me niko nije pažljivije grlio,slušao,kao roditelj.
Porodicu čine osobe koje su prijatelji,prije svega, koji nas vole i razumiju. I koji će nam se obradovati uvijek,kakva god situacija bila.
Amna Zjakić, I-c
